Mačak u čizmama, Braća Grim

Braća Grim su, uz Hansa Kristijana Andersena, najpoznatiji svetski pripovedači bajki. Kao i većina pisaca dečjih priča i bajki tog vremena i oni su uglavnom sakupljali, zapisivali i prepričavali bajke usmene predaje, neretko ih prilagođavajući tadašnjem čitateljstvu. Ne samo da su ih tako činili više zanimljivima, već su ih ponekad i ublažavali kako bi bila primjerenija deci ili aristrokraciji. Čak i danas se njihove bajke ublažavaju, jer u svom originalnom izdanju previše strašne i jezive za decu.
Braća Grim su svoje bajke izdavali u vreme kada Nemačka kakvu danas poznajemo nije postojala, već se sastojala od mnogo malih kneževina. Ujedinjavanje nemačkog naroda moglo se postići jedino jedinstvenim jezikom koji je uvek značio nacionali identitet, a a braća Grim su svojim delima pomagali da se stvori upravo to. Kroz svoje bajke, pridonjeli su stvaranju standardnog nemačkog jezika, pa ove bajke nemaju samo književno-umetničku vrednost, već i mnogo važniju, kulturološko- lingvistčku. Uz bajke, baraća Grim su sastavila i nemački rečnik.
Kao što smo već napomenuli, bajke braće Grim imaju svoje temelje u usmenoj književnosti, folkloru, lokalnim legendama i mitovima. Osim izvorno nemačkih, u njihove zbirke ušlo je i mnogo francuskih priča. Ipak, sve one imaju neke zajedničke odlike. Kao i sve bajke, i one braće Grim moraju da sadržavaju zanimljivu radnju, nestvarne likove i neobična mesta radnje. Ono posebno važno je ideja dela ili pouka. Ona mora da bude jasna i moralna. Za sve bajke, pa tako i za ove, posebno je dominantno da u njihovom svetu ne vrede ista pravila realnosti kao u stvarnom. Ne samo da su ove priče pune mitskih bića, da prkose zakonima fizike, već i neke posve nelogične stvari i situacije moramo da prihvatimo kao normalne. Sve je to čar bajki.
Bajka „Mačak u čizmama“ sadrži sve ove standarde. Ona ima i elemente basne jer sadrži presonifikovane životinje koje sadržavaju sve ljudske osobine. Ne samo to – životinja je u ovoj priči superiorna čoveku. Priča govori o mudrom i veoma sposobnom mačku koji je svojom domišljatošću uspio da privredi bogatstvo svome gospodaru i tako se oduži što ga ovaj nije ubio. Pouka priče je da svojom pameću i vredim radom, unatoč spoljnim nedostacima ili drugačijim uvetima života, možemo da sebi stvorimo bogatsvo ili, mnogo važnije, život kakav želimo.
Kratak sadržaj
Jednom davno, neki mlinar imao je tri sina. Imao je i mlin, magarca i jednog mačka. Svatko od njih imao je svoj posao: mlin je mlio, magarac nosio žito, a mačak lovio miševe. Kada je mlinar umro, sinovi su među sobom podelili očevu imovinu. Najstariji sin dobio je mlin, srednji sin magarca, a najmlađi ono šta je ostalo – mačka. Najmlađi sin se bunio kako je on najgore prošao jer ne može ništa da učini s tim mačkom. Dok najstariji brat ima mlin i može da melje žito, srednji ima magarca, pa može da jaše na njemu, on ne može ništa, osim da napravi par rukavica od svog mačka. Mačak se na to pobuni, pa predloži gospodaru da ga ne ubije, već da mu naruči čizme, kako bi mogao da hoda svetom jednak čoveku, a on će se njemu već nekako da oduži za to. Najmlađi sin pristane i naruči mačku čizme.
Kad su čizme bile gotove, mačak ih obuje, zatim u jednu vreću naspe žita i poput čoveka, na dve noge, ode u šumu. U šumi rasprostre vreću sa žitom i napravi zasedu za jarebice. Kada ih je dovoljno ulovio, skupi vreću s jarebicama i krene prema dvorcu gde je živeo car. Car je mnogo volio da jede jarebice, ali ih se u njegovom kraljevstvu retko kad moglo nabaviti. Na ulazu u dvorac, zaustaviše mačka, ali kad im on kaže da ide caru, ipak ga propuste, misleći kako će mačak svojim majukanejm da razveseli cara, kojemu je ionaku u životu dosadno. Mačak ode do cara, preostre mu vreću s jarebicama i kaže da je to poklon od njegova gospodara grofa. Car se obradova kada vidi sve te jarebice, pa mačku u vreću stavi zlata koliko je mogao da nosi. Kaže mu da to odnese svome gospodaru u znak zahvalnosti.
Mlinarev sin je za to vreme kod kuće očajavo. Razmišljao je o mačku i tome kako se prevario šta je poslednji novčić dao mačku na čizme. Mačak je sada otišao i tko zna hoće li će ikad da se vrati. U taj čas, dođe mačak na vrata s punom vrećom zlata. Gospodar mu se obraduje, ali mu mačak kaže da to neće biti sve jer da će on i sutra otići da lovi jarebice za cara. Tako je i bilo. Mačak je svaki dan lovio ptice i odnosio ih caru. Car se već toliko bio navikao na mačka, da mu je dopustio da slobodno luta dvorcem i spava gde hoće. Tako je jednom prilikom dremao pred kaminom, kad je čuo kočijaša kako se žali što sad mora da odveze cara i njegovu kćerku u šetnju uz jezero. Na to mačak skoči i odjuri svome gospodaru. Kaže mu da odmah mora da s njim ode na jezero, ako želi da od njega učini grofa. Mlinarev sin nije znao šta mačak smera, ali ga je poslušao i otišao s njim na jezero. Tamo se, po mačkovom naređenju, skinuo gol i zaplivao.
Kada je pristigao car s princezom, mačak zajauče. Kaže caru kako je njegov gospodar gorf krenuo da pliva, ali su mu razbojnici ukrali odjeću, pa sad ne može od sramote da izađe gol iz jezera. Ako ostane još malo u vodi, umret će od hladnoće. Na to car naredi da se mačkovom gospodaru donese odeća, pa ga obuku u lepe careve halje. Uđu svi u carevu kočiju kako bi promrzlog lažnog grofa odveli kući. Ali mačak krene ispred svih njih, pa se zaustavi na jednoj ogromnoj livadi i pita seljake čija je to livada. Oni kažu da je čarobnjakova, a mačak im naredi da, kada kočija prođe i pitaju čija je to livada, da kažu da je grofova. Ako ne budu, oni će svi umreti. Onda otrči dalje i stane pored ogromna polja žita. Pita seljake čije je to žito, a oni kažu čarobnjakovo. I njima pod istom pretnjom naredi da kažu da je žito grofovo. Otrči dalje do velike šume, koje je isto bila čarobnjakova, pa i drvosečama naredi da kažu da je šuma grofova, inače će umreti.
Napokon mačak dođe do čarobnjaka. Čarobnjak ga ljutito dočeka, ali mu mačak slatkorečivo kaže da je došao kako bi se uverio u njegovu moć. Rekao je da je čuo ljudi kako pričaju da je čarobnjak velik i moćan, da može da se pretvori u razne životnje, ali da on to ne veruje dok ne vidi svojim očima. Čarobnjak pristane da se pretvori u slona i u lava kako bi ubedio mačka u svoju moć. Mačak kaže da je sve to lepo, ali da ne veruje da može da se pretvori u neku malu životunju, poput miša. Čarobnjak, sav samodopadan, lako se pretvori u malog miša, a mačak onda skoči, ulovi ga i pojede.
Za to vreme, car je s kočijom prolazio pored livada, polja i šume i gde god bi zapitao čije je to, svi su rekli da je grofovo. Napokon dođu do čarobnjakova dvorca, a mačak izađe van i predstavi dvorac kao imanje grofovo te primi cara i princezu kao počasne goste. Uskoro su se mlinarev sin i princeza oženili. Ona se odmah zaljubila u mladog i lepog grofa, a nakon careve smrti nasledili su celo carstvo. Mlinarev sin je tada postao car, a njegov mačak prvi ministar.
Vrsta dela: bajka
Vreme radnje: nekad davno
Mesto radnje: daleka zemlja
Likovi: mačak u čizmama, mlinarev sin, car, princeza, kočijaš
Analiza likova
Mačak – domišljata je životinja koja je svojom pameću uspjela da priskrbi bogatstvo svome gospodaru. Da nije bilo tako, verovatno bi bio pretvoren u par loših rukavica. Bio je marljiv pa je svaki dan odlazio u lov na jarebice kako bi dobio carevu naklonost. Bio je i umiljat, stoga mu je car dopustio da se odmara u njegovom dvorcu gde god i kad god želi. Mačak je znao da bude i vrlo uverljiv kada je to htio. Zapretio je svim seljanima da lažu čija je zemlja kako ne bi umrli. Ipak, sve šta je radio, radio je iz dobrih namera. Obogatio je svog vlasnika, koji ga je kasnije postavio za svog glavnog savetnika u vođenju carstva, pošto je bio toliko pametan.
Car – dobrućadan ali i lakoveran čovek. Volio je jesti jarebice, pa se obradovao kada je vidio da mu je mačak doneo celu vreću tih ptica i to svaki dan novu, pogotovo jer se meso jarebica nije moglo često da nabavi u njegovom carstvu. Stekao je veliko poverenje u mačka. Bio je odmah spreman pomoći kada je vidio da je mačkov gospodar u nevolji. Na kraju mu je dao i ruku svoje kćerke, jer ne samo da je mlinarev sin bio mlad i lep, već je car mislio da je i grof.
Beleške o autoru
Jakob i Vilhelm Grim su poznati nemački pisci bajki, opšte obrazovani ljudi, lingvisti i oni koje je zanimao folklor i kulturno bogatstvo. Jakob je rođen 1785., a brat Vilhelm godinu dana kasnije.
Obojica su studirali pravo u Marburgu. Za vreme studija bili su aktivni u kritikovanju kralja Ernesta Avgusta I, tako da ih je on proterao sa univerziteta.
Prvu kolekciju narodnih priča, koje su se do tada prenosile usmenim putem među narodom, objavili su 1812. Tada su sadržale samo 86 priča i kroz ponovna objavljivanja i reizdanja u narednih 40-tak godina taj broj je narastao na preko 200. U takvom izdanju ih poznajemo danas.
U njihove najpoznatije bajke spadaju: Crvenkapa, Ivica i Marica, Kraljević žabac, Trnova Ružica, Snežana i sedam patuljaka, Palčić, Zlatokosa…
Autor: V.B.

Nema komentara:

Autor slika teme: Storman. Pokreće Blogger.